SK: Iva, jesi li svjesna da je kraj karijere? Jesu li se emocije slegle?

Iva: Posljednjih dana bilo je previše emocija, od posljednje domaće utakmice u Gospinom docu pa do zadnjeg kola na Baldekinu. Sada sam napokon došla kući u Zmijavce, emocije dolaze na svoje mjesto. Nisam još svega svjesna, mislim da ću postati u idućim danima kada se dobro odmorim.

SK: Nakon 19 trofeja u tvojoj karijeri, je li idilično mjesto za završetak šibenski Baldekin?

Iva: Iskreno, ipak sam priželjkivala da to bude u Dubrovniku, u Gospinom docu, da ćemo igrati playoff i naravno obraniti titulu prvaka. Ali kada već to nismo ostvarile, sigurno je Baldekin lijepo mjesto za kraj karijere, povijesna dvorana za našu košarku. Moje suigračice su mi taj završetak učinile stvarno posebnim, oprostila sam se s pobjedom i to je bio šlag na tortu.

SK: Jesi li od početka sezone znala da će biti posljednja? Kada si donijela tu odluku?

Iva: Već sam se na kraju prošle sezone dvoumila hoću li nastaviti karijeru. Klub je odlučio igrati Eurokup, što me ipak privuklo da odigram još jednu godinu, ali od početka ove sezone znala sam da je to moja zadnja.

SK: Ova sezona je raritet – Trešnjevka četvrta, Ragusa peta, unazad nekoliko sezona dvije najuvjerljivije momčadi.

Iva: Što se tiče Raguse, ova sezona bila je turbulentna. Osvojile smo Kup, što je značajan rezultat, iako ga svi podcjenjuju, ali to je veliki trofej. Prvenstvo je nažalost završeno prije playoffa. Liga je sve jača, ali same smo se dovele u ovu situaciju. Dopustile smo drugim ekipama da “nanjuše krv“, pojačaju se i napadnu prvenstvo. Izgubile smo utakmice koje nismo trebale, a meni je posebno žao što nakon 11 uzastopnih prvenstava koja sam osvojila sada nisam uspjela doći do playoffa i tako završiti karijeru.

SK: Kakvi su planovi za budućnost? Ostaješ li u košarci?

Iva: Trenutno se želim odmoriti od svega. Sigurno se u budućnosti vidim uz parket, iako možda prije kao sportska direktorica nego trenerica.

SK: Što misliš o Ragusi za iduću sezonu i kako će tvoja “vječna suputnica“ Carmen Miloglav bez tebe?

Iva: Ragusa je postojala i prije i poslije Ive Todorić. Sigurno će iduće sezone pomladiti ekipu i više ulagati u svoju akademiju koja nam je jako dobra. Puno djevojaka dolazi u Ragusinu školu. Što se tiče Carmen, ona će sigurno nastaviti iduće sezone. Morat će bez mene, vjerujem u nju, bit će to sve dobro. Nema sumnje u Ragusu.

SK: Šest prvenstava s Medveščakom, pet s Ragusom, dvije kadetske titule s Rhea Imotski, osam kupova… Imaš li najdraži trofej?

Iva: Oni prvi su uvijek najdraži. Prvi naslov s Medveščakom i prvi s Ragusom. Te dvije titule najviše ostaju u sjećanju i za njih sam najviše vezana.

SK: Je li najteži trenutak bila ozljeda na prvoj utakmici Europskog prvenstva s reprezentacijom?

Iva: Moram priznati da možda i jest. Srećom, kroz karijeru nisam imala težih ozljeda, ali tada na Eurobasketu ta ozljeda skočnog zgloba sigurno mi je jedan od bolnijih trenutaka u karijeri. Napokon sam došla do reprezentacije, otišla na veliko natjecanje i već u prvoj utakmici san je bio gotov. Morala sam kući, sve lađe su mi potonule.

SK: Iva, za kraj – igra li se u Zmijavcima košarka ili su svi na nogometu?

Iva: Svi su na nogometu. Pratimo i navijamo za Croatiju, velika je borba za opstanak. Svi za vikend pratimo gostujuću utakmicu, a onda idemo na stadion “Marijan Šuto Mrma“ na domaću. Pratim i reprezentaciju, navijam za Dalića i izabranike. Planirala sam čak otići u Ameriku na jednu od utakmica, ali zasad se nisam uspjela organizirati.

To je bila Iva Todorić, skromna heroina hrvatske košarke, mnogo puta zapostavljena onda kada su se očekivali pozivi koji nisu dolazili. Možemo joj reći samo jedno – hvala za sve što si dala hrvatskom sportu. Ovo nije kraj, nego novi početak.